....
29.05.2019.

značaj sigurnosti?

Mnogo stvari u životu mi je strano i dosta toga ni ne želim da znam,dugo sam živjela pod staklenim zvonom i ne možete me kriviti ako kažem da bih voljela još samo malo da budem u njemu. Sa godinama dolaze i obaveze,prvi veliki problemi,prvi zarađen novac i potrošen na gluposti,prvo kalkulisanje - shvatanje da hljeb koji pravi vaša majka nije samo hljeb već 5 stvari koje koštaju i koje treba kupiti da bi se isti napravio. Socijala nije poenta mog teksta,želim samo da dam jedan primjer stvari koje sam shvatila u prelazu iz adolescenta u odraslu osobu. Pored stvari koje se mogu kupiti teže postaju i one neopipljive. Većinu možeš svrstati pod emocije pa tako na koži osjetiš sujetu kolega sa fakulteta,shvataš zašto je blaženo neznanje malog djeteta ili pak shvatiš vrijednost pravog prijateljstva,osoba koje su i poslije toliko godina još uvijek pored tebe. Shvatila sam da sam svijet gledala kroz prizmu svoje porodice koja nikada nije bila problematična,uvijek smo se držali skupa i može se reći da smo malo stromodni u odnosu na današnji tempo života. Mislila sam da su sve porodice iste kao moje ili u najgorem slučaju malo gore,da možda nečiji otac nije imun na alkohol kao moj ali je sigurno jednako dobrodušan. Možda nečija majka nije toliko brižna kao moja ali zasigurno ima neku dobru osobinu moje majke. Razumijete me? Stvari se malo promijene kada shvatite da svijet nije krojen onako kako ste vi mislili da jeste. Koliko god oslobađajuća bila nova razmišljanja jednako toliko su me dovela i u nova iskušenja. Možda razmišljanja osoba koje su me odgojile i nisu uvijek najtačnija,najpravičnija? Sve ovo što vam govorim nisam ja spoznala sada,nije mi se mozak odjednom aktivirao i shvatio da može samostalno razmišljati ali iz nekog razloga i kad je shvatao da stvari nisu uvijek idealne to bi ignorisao i ja ga razumijem. Lakše je živjeti u sigurnoj iluziji nego stvarati svoj put krož život. Put koji su stvorili moji roditelji mi je osiguran,znam šta me čeka na kraju njega. Možda nije najbogatiji,najuspješniji ali je osiguran ali opet.. Da li se trebam osjećati krivom ako će mi u jednom trenutku biti draži tnovit i težak ali moj put?


Stariji postovi